Odmah po osnivanju Jedinica se upućuje u Breze, mjesto u zaleđu Novog Vinodolskog, gdje se užurbano pristupa zahtjevnoj obuci. Nakon kratkog vremena provedenog na vježbalištima, te ustroja, obuke i ubrzanih tečajeva, koji su pripadnici SJP Rijeka morali savladati da bi naučili ono što se u normalnim vremenima uči mjesecima, Jedinica je upućena na izvršenje prve borbene zadaće.
Tijekom svibnja i lipnja 1991.godine na prevoju Vratnik, iznad Senja, mjestu koje spaja Liku i Primorje, uspostavljena je privremena policijska postaja, sa zadaćom spriječavanja prodora srbo-četničke armije prema moru.
Sa istom zadaćom 22.srpnja 1991. godine, dio Jedinice odlazi u Bilaj pokraj Gospića, sa ciljem uspostavljanja crte obrane koja je ostala sve do oslobođenja i akcije Oluja 1995.godine. Dolaskom u nikada pokoreni Bilaj, prva smo borbena postrojba koja je stigla na ličko bojište. Ime „AJKULE“ koje je postalo naš zaštitni znak, u tom vremenu dobilo je na značenju.
Od 31.srpnja do 31.kolovoza 1991.godine Jedinica se upućuje na područje Banije i Korduna, točnije Topusko. Prve naše žrtve stradale su u borbama sa hordama pobunjenih srpskih maloumnika, koji su potpomognuti tzv.“narodnom armijom“ željeli uništiti sve što je Hrvatsko.
Sredinom ljeta od 18.kolovoza do 02. rujna 1991. godine, dio Jedinice koji se nalazio u Zagrebu i nije bio u mogućnosti izvršenja zadaće na Plitvicama, upućen je u istočnu Slavoniju, u obranu Osijeka i okolnih mjesta.
Ponovni dolazak na ličko ratište, značio je i nove žrtve.13.rujna 1991.godine Jedinica u punom sastavu dolazi u Gospić, gdje sudjeluje u zauzimanju najveće gospićke vojarne „Stanko Opsenica“ i ostalih skladišta u Gospiću i okolici. Teški gubici, ranjavanje osmorice naših specijalaca i pogibija Zvonka Pavelića 20.rujna 1991.godine posljedica su borbenih operacija tijekom i poslije borbi u Gospiću.
Povratkom iz Gospića, slijedile su zadaće na području matične PU Rijeka, gdje Jedinica u listopadu 1991. godine sudjeluje u izvlačenju naoružanja iz vojnih skladišta u Zahumu.
Odlaskom u opkoljeni Dubrovnik 10.travnja 1992.godine, te u veličanstvenim operacijama oslobađanja juga Hrvatske, Jedinica daje svoj maksimalni doprinos. U operacijama Orao 92, ranjena su četiri djelatnika.
Velebit - Visočica, i zauzimanje dominantnih položaja, nova je zadaća „Ajkula“. 29.kolovoza 1992.godine. u neprijateljskoj zasjedi na visovima Velebita poginuo je naš Zapovjednik Marino Jakominić.
Zauzimanjem i čuvanjem dominantnih kota i vrhova stvoreni su uvjeti za akciju Maslenica gdje je Jedinica sudjelovala kao jedna od udarnih grupa. Nakon uspješno izvedene operacije na Velebitu, utvrđuju se položaji i priprema se za nove zadaće.
„Džep 93“, akcija je združenih snaga Hrvatske vojske i specijalne policije MUP-a RH, kojom je odmaknuta crta bojišnice sa koje su četničke bande djelovale po Gradu Gospiću i okolici. Ivica Antončić i Bruno Bolanča naši poginuli suborci, razlog su što je Jedinica u operaciji imala jednu od ključnih uloga. Nažalost, nakon akcije smrtno je stradao Dalibor Dadić.
Nakon akcije Medački džep, u studenom 1993. godnine, Jedinica ponovno odlazi u Dubrovnik, gdje osigurava graničnu crtu prema „Jugoslaviji“, točnije Prevlaku, koju nadziru snage UN-a.
01.svibnja 1995.godine sa visova Velebita, Jedinca se kratko seli u zapadnu Slavoniju, rezultat je bio vojno-redarstvena operacija - „Bljesak“. Nažalost tu smo imali najteže gubitke tijekom Domovinskog rata, šestoricu ranjenih i pogibiju Sergia Šimca i Atosa Načinovića.
Ponovnim povratkom na Velebit, započele su pripreme, koje su rezultirale ostvarenjem sna svih specijalaca. Spuštanje –brzinom oluje sa visova Velebita, 04.kolovoza 1995.godine, značilo je samo jedno „NEMA VIŠE KRAJINE“. Knin je naš. U oslobodilačkoj operaciji „Oluja“, Jedinica je imala jednu od značajnijih uloga, gdje smo izašli bez smrtno stradalih ali sa osam ranjenih suboraca.
Posljedice Oluje svima su znane, ali da bi Hrvatski čovjek mogao slobono kročiti na do tada okupirane krajeve, svaki centimetar toga područje prošla je noga specijalca. Čišćenjem područja od zaostalih četničkih bandi i terorističkih skupina, Jedinica je prošla, Baniju, Petrovu goru, Plitvice, Dinaru, Zrinsku goru.
Tijekom Domovinskog rata, u Specijalnoj jedinici policije Rijeka „Ajkula“, u razdoblju od 1991.-1996.godine, 50-tak pripadnika je lakše, a 12 teže ranjeno usljed bojevih djelovanja neprijatelja, poginula su osmorica pripadnika jedinice;
1. Zvonko Pavelić, 20.rujan 1991., Gospić
2. Marino Jakominić, 29.kolovoz 1992.Visočica, Gospić
3. Ivica Antončić, 04.rujan 1993.,Medački džep, Gospić
4. Bruno Bolanča, 04.rujan 1993.,Medački džep, Gospić
5. Dalibor Dadić, 10.listopad 1993., Gospić
6. Sergio Šimac, 03.svibanj 1995.Bljesak, Okučani
7. Atos Načinović, 03.svibanj 1995.Bljesak, Okučani
8. Velimir Bažok, 01.veljače 1996. razminiravanje, Kamenjak